za prikaz gornje animacije potreban je Adobe Flash Player. Kliknite za download (1 minuta @ 56K modem)
svirka u austriji
Krenuli smo oko 9 sati ujutro. Vozač Zoki je bio ozbiljan kao uvijek, ali kombi je vozio besprijekorno. Tu i tamo uleti u "škarice", ali samo zato da bi još više podigao atmosferu u kombiju. No, atmosfera u kombiju je uvijek dobra...
Prolazimo Zagreb i idemo dalje, a pravo je čudo što do tada nismo stajali. Pedesetak kilometara poslije Zagreba stajemo na benzinskoj pumpi. Prvo što činimo je rutinski posjet WC-u, a zatim u trgovinu. Nakupovali smo piva jer je dug put pred nama.
U kombiju atmosfera i dalje dobra, konstanta zafrkancija sve dok nismo došli do ulaza u Austriju. A tamo još veća zafrkancija. Carinici se hvataju za glavu pitajući nas kako smo uopće mogli doći do tamo jer nam papiri nisu u redu. Naši pametni carinici nam nisu udarili pečat na papire da smo iznijeli opremu iz zemlje. Slađo i Karlo su vodili pregovore u carinarnici dok smo mi sjedili u kombiju, a Zoki je bio "na tapeti". Čim smo bili stigli na austrijsku granicu, Zoki je pokušao nešto reći cariniku, uvjeren da će ga ovaj razumjeti. Kad je Zoki započeo: "Mađaroš...", i to sa madžarskim naglaskom, mi smo se potrgali od smijeha, a onda se i Zoki okrenuo od carinika i puk'o ko petarda od smijeha. A carinik samo pomisli u sebi: "A Balkanaca..."
I tako nakon pola sata na granici, došla je Andrea iz Austrije i nekako smo riješili problem. Ona je vozila ispred nas i trebala nas odvesti u mjesto Nikitsch gdje trebamo svirati. No, kako to već ide, krenuli smo krivim putem, pa se vraćali, ali nakon 30-ak kilometara smo stigli na cilj.
Ispočetka je zabava bila kao koncert, ljudi su sjedili, pili i pljeskali nam. Ali kasnije su počeli plesati k'o ludi. Te se noći sat pomjerao sa 3 sata na 2, tako da smo jedan sat svirali duže :-) Fajront je bio oko 4 sata po novom vremenu (odnosno 5 po starom). Sklopili smo razglas i trebalo je ići na spavanje. Zbog nesporazuma oko spavanja, Karlo i Josip su se 15 minuta smrzavali na austrijskoj zimi i pretrpili strah od maskirane i naoružane dvojice u kasne noćne sate. Na svu sreću, bila je to vojna ophodnja zbog blizine granice.
Sutradan buđenje u pola 10, nije nam trebao sat, Zoki nas je probudio hrkanjem. Nakon doručka, krenuli smo kući i sretno stigli u pola 8 navečer. Sve u svemu, ostala nam je lijepa uspomena na gostovanje u Austriji.